Ponekad
i ne tako dobri dani su u stavri dobri dani , samo prerušeni i
teško prepoznatljivi.
Koliko
često smo svedoci da neko drugi dobije nešto što smo mi želeli? Šta tada da radimo? Kako
da zadržimo pozitivan stav ? Da li to znači da ih Bog voli više nego nas?
Sve su
to pitanja koja nam se ćesto nameću i zadaju nam glavobolju ,
pa ponekad
čak i gubitak i napuštanje vere u Boga.
Ali
sta je zapravo po sredi?
Kao
prvo moramo da razumemo da pre nego sto Bog uradi nesto za nas , on mora da
uradi nesto u nama, da nas ojaca i osnazi nasu veru. Ako ne naucimo lekcije, on
nam vrlo cesto kreira situacije i okolnosti sto se manifestuje kroz razlicite
uspehe kao i izazove, najčešće kroz
padove i gubitke.
I ako
radimo sve po Bozijoj volji, vladamo se dobro, naša nagrada nam uvek nekako
izmakne, ili u najgorem slucaju dobije je neko drugi. Ne smemo odustajati i gubiti nadu jer nas Bog
voli i ima plan za nas. Mozda ne onaj koji smo mi hteli ili planirali , već
sigurno bolji od naseg i svakako bolji za nas. Bog moze da radi sta hoce, kada
hoce ali nikada ne smemo zaboraviti da je Bog dobar i da nam ne zeli nista
oduzeti, ili da nas zeli na bilo koji nacin povrediti. Zavet koji Bog sklapa sa
svakim od nas ponaosob je razlicit. Ali ono sto moramo shvatiti je da je uvek
za nase dobro.
Kasnjenje
nije poricanje. Bog ima savrsen tajming za sve. On vrlo dobro zna kada je
najbolji momenat da nam se nesto desi.
Vrlo
cesto mi zivimo zivot unapred, ali ga razumemo unazad.
Svako
dobije nesto. Bez obzira sta mi ocekujemo, Bog ce nam dati takav tip situacije
tako da cemo sazreti za sledeci nivo naseg zivota. Tako da je potpunoo
besmisleno da se uporedjujemo sa drugima, jer smo mi svi na drugacijem putu.
Kada nesto
bezgranicno zelimo, a nikako ne uspevamo to da dobijemo, i uz sve molitve Bogu
on nas cini mi se nekako zaobidje i da zlo bude vece nekome ko po nama to ne
zasluzuje da upravo ono za sta smo se mi molili, tada treba istrajati i nastaviti
sa molitvama i verom u Boga , jer ipak on zna najbolje sta je to sto naš put
cini jedinstvenim. Jer ipak Bog je Bog. On nas voli , i zeli nam sve najbolje.
Nasi planovi nisu uvek dobri za nas.
I teške lekicije kroz koje prolazimo su deo Božijeg plana , ne padajmo jer sve to će proći. Ne gubimo nadu , ne prestajmo sa molitvom i verom da je njegov plan najbolji za nas , i njegov tajming nije naš tajming. Njegov tajming je bolji. Kada to shvatimo i prihvatimo tada nas zivot poprima jedan drugaciji oblik.
Put kojim se redje ide , iziskuje hrabrost i veru. Odvaznost, jer Bog voli hrabre. Bog ne voli pasivne ljude koji se povlace. Bog voli ljude koji mu veruju.
Dajmo mu najbolje mesto u prvom redu i pustimo ga da uradi ono sto je planirao u nasem zivotu sa potpunim poverenjem u njegov izbor.

Нема коментара:
Постави коментар